Srbiji je potrebna ozbiljna reforma pravosuđa bez politike i uticaja

Advokat i bivši sudija Vlado Adamović smatra da aktuelna dešavanja u Srbiji prevazilaze okvir uobičajenih izbora, jer predstavljaju duboku promjenu društvenog sistema i odnosa prema institucijama. Upozorava da će pred tužiocima i sudijama biti ozbiljan zadatak da razdvoje stvarne predmete od mogućih političkih manipulacija i osveta.

Adamović smatra da se aktuelna situacija u Srbiji mora posmatrati u širem kontekstu promjena koje su nastupile nakon raspada bivše Jugoslavije. Iako su države nekada imale slične društvene i institucionalne probleme, njihovi pravosudni sistemi razvijali su se različitim putevima.

Posebno naglašava da posljednji izbori u Srbiji nisu bili klasično političko nadmetanje, nego događaj koji je pokrenuo mnogo dublje promjene u funkcionisanju sistema.

„Ovi izbori u Srbiji nisu bili klasični izbori. Desilo se nešto mnogo više, kao mini-revolucija. Desilo se nešto što je mnogo dublje od običnih izbora – promjena funkcionisanja jednog cjelokupnog sistema, koji se i tada oslovljavao demokratskim, a i sada se oslovljava demokratskim“, kazao je Adamović.

Prema njegovom mišljenju, ključno pitanje nije samo promjena vlasti, nego i pitanje ko su ljudi koji su tokom prethodnog perioda obavljali važne funkcije i na koji način su koristili institucionalne ovlasti.

Upravo se u tome, smatra, nalazi jedan od najvećih izazova za pravosuđe, jer se nakon političkih promjena mogu otvoriti brojni predmeti koji ranije nisu dobili odgovarajući sudski epilog.

Adamović se osvrnuo i na tvrdnju da svaki predmet ima svoje vrijeme, upozoravajući da dugogodišnje odgađanje postupanja može ukazivati na nemar, nehat, ali i svjesnu zloupotrebu. Ipak, naglašava da činjenica da se neki predmeti sada ponovo otvaraju ne znači automatski da su svi pokrenuti postupci opravdani.

„Ako će neki predmet čekati, to znači da je, argumentum a contrario, na drugoj strani ili nemar, ili nehat, ili otvorena zloupotreba“, istakao je.

Zbog toga upozorava da bi se u narednom periodu mogli pojaviti i predmeti koji nemaju čvrsto pravno utemeljenje, nego bi mogli biti pokrenuti iz osvete ili s političkom namjerom. Postoji, s druge strane, mogućnost da se konačno procesuiraju ozbiljni slučajevi koji su ranije zataškavani.

Upravo zbog toga smatra da je neophodno pažljivo provjeriti svaki predmet i spriječiti da pravosuđe postane sredstvo za nastavak političkih sukoba drugim sredstvima.

„Sada će se pojavljivati razni predmeti koji mogu biti čista osveta, koji mogu biti namjerno plasirani, da se za pet godina utvrdi da nemaju nikakvog osnova. Vrlo je važno da kolege iz Srbije, tužioci i sudije, ozbiljno pristupe provjeri svakog predmeta i eliminišu moguće političke manipulacije“, upozorio je Adamović.

Posebno je naglasio da odgovornost za takav proces mora biti na ljudima koji imaju profesionalni integritet i dovoljno stručnosti da postupaju nezavisno od političkih očekivanja.

Smatra da se od nosilaca najviših pravosudnih funkcija mora zahtijevati i viši stepen znanja, umijeća i vještine, jer sama činjenica da neko ima dugogodišnje iskustvo ne znači nužno da je dostojan obavljanja važne funkcije.

Adamović upozorava da se iskustvo često pogrešno poistovjećuje s profesionalnom sposobnošću i integritetom. Za njega je dostojnost širi pojam koji podrazumijeva stručnost, odgovornost i sposobnost donošenja odluka u skladu sa zakonom i principima nezavisnog pravosuđa.

Govoreći o stanju u Srbiji u poređenju s Bosnom i Hercegovinom, Adamović je ukazao na dugotrajnost i intenzitet sukoba unutar tamošnjeg pravosudnog sistema. Podsjetio je da i BiH ima Visoko sudsko i tužilačko vijeće, koje bi trebalo osigurati nezavisnost izbora i kvalitet nosilaca pravosudnih funkcija, ali smatra da su problemi u Srbiji poprimili mnogo ozbiljnije razmjere.

„Kada to poredim sa Srbijom, mi smo, kako se to kaže, mala maca u tom pogledu. U Srbiji su bili otvoreni ratovi. Ta borba u sudskom sistemu u Srbiji traje puno duže, intenzivnije i s težim posljedicama nego što se to dešavalo u BiH“, kazao je Adamović.

Prema njegovoj ocjeni, političke promjene u Srbiji sada su se sudarile s dugogodišnjim sukobima unutar pravosuđa. Iako postoje formalne institucije, poput Visokog savjeta tužilaštva, Vrhovnog suda i drugih sudova, njihovo postojanje samo po sebi ne garantuje nezavisnost i profesionalnost.

je ko ih čini i da li su njihovi članovi sposobni djelovati bez političkog utjecaja.

Zbog toga Adamović smatra da je izbor pravih ljudi trenutno najvažnije pitanje za budućnost pravosuđa Srbije. Kao primjer složenosti situacije naveo je slučaj dvojice tužilaca s visokim profesionalnim autoritetom koji su, prema njegovim riječima, podnijeli krivične prijave jedan protiv drugog.

„Najvažnije je sada u toj borbi da se odaberu pravi ljudi. Postoji situacija da su dva vrlo ozbiljna tužioca, s istaknutim formalnim autoritetima, u isto vrijeme podnijela krivičnu prijavu jedan protiv drugoga. Kao posmatrači, ne znamo mnogo o tim ljudima. Struka treba profilirati ko će u tim okolnostima pobijediti“, istakao je.

Adamović smatra da bi pobjeda stručnih i dostojnih ljudi, koji posjeduju znanje, umijeće i profesionalnu vještinu, mogla otvoriti prostor za stvarne promjene. Međutim, upozorava da bi, ukoliko prevladaju pojedinci koji su se tek naknadno prilagodili novim političkim okolnostima, a ranije su bili dio sistema, suštinske promjene mogle izostati.

Dodatni problem vidi u tome što su pravosudne organizacije u Srbiji već opterećene različitim lobijima koji podržavaju jednu ili drugu stranu. Takve neformalne grupe, prema njegovom objašnjenju, mogu nastojati osigurati utjecaj na buduće izbore i imenovanja, očekujući zauzvrat podršku ili određene funkcije.

Zbog toga upozorava da bi proces promjena mogao prerasti u duboku čistku, što otvara pitanje načina na koji će se utvrđivati ko može ostati u pravosudnom sistemu, a ko treba snositi odgovornost za ranije postupanje.

Posebno je izdvojio razliku između lustracije i reizbora, upozoravajući da ta dva pristupa nemaju iste posljedice. Kao primjer naveo je iskustva Poljske, gdje su procesi lustracije, prema njegovoj ocjeni, pokazali da takav model može ukloniti i kvalitetne i stručne ljude koji bi mogli biti važni za reformu institucija.

„Lustracija čisti i dobre ljude, ponekad i one najstručnije, sudije i tužioce koji bi mogli biti glavni ljudi na brodu koji vodi promjene, a reizbor preispituje svakog čovjeka, svaku osobu. Dakle, da vidimo ko je šta radio“, pojasnio je Adamović.

Reizbor, kako ga objašnjava, podrazumijevao bi pojedinačnu procjenu rada i postupanja svakog nosioca pravosudne funkcije, umjesto automatskog uklanjanja šire grupe ljudi. Smatra da bi takav pristup omogućio da se utvrdi ko je odgovorno obavljao svoj posao, a ko je učestvovao u zloupotrebama ili političkom utjecaju na pravosuđe.

Na kraju je ocijenio da su aktuelna dešavanja u Srbiji pokazala koliko duboko se politika uvukla u pravosudni sistem. Smatra da problem više nije samo u pojedinačnim slučajevima, nego u načinu na koji je sistem godinama funkcionisao, zbog čega će njegova reforma zahtijevati ozbiljan i pažljivo vođen proces.

„Ovdje je uspostavljena jasna dijagnoza. Sistem nije funkcionisao jer se politika daleko dublje nego u većini zemalja na Balkanu uvukla u sudski sistem, bar prema onome što je poznato“, zaključio je Adamović.

(Raport) Foto: Detektor